Ostrvo ”izgubljeno” na pučini

Mljet je za mnoge turiste jedno od ostrva izgubljenih na pučini. To je ostrvo do kojeg je i u stvarnosti teško doći, ali vas to ne treba preplašiti, stoga, ne dozvolite da krajolik, koji se spominje u pričama o Odiseju, svetom Pavlu, benediktincima i sredozemnoj medvjedici, i za Vas ostane neotkriven.

Mljet je naoko nerazvedeno izduženo ostrvo, široko prosječno 3 km, a dugačko 37 km. Prirodoslovno to je ostrvo posebnosti i kontrasta, a Nacionalni park "Mljet" zauzima njegov sjeverozapadni dio, koji se proteže područjem od 5.375 hektara zaštićenog kopna i okbodnog dijela mora. To je područje 11. novembra 1960. godine proglašeno nacionalnim parkom i predstavlja prvi institucionalizovani pokušaj zaštite izvornog ekosistema u Jadranu.

Nacionalni park "Mljet" proglašen je područjem posebne namjene zbog jedinstvenog panoramskog izgleda razvedenih obala, klifova, hridina i brojnih malih ostrva, te bogate ortografije okolnih brda što se strmo izdižu iznad morske površine zaklanjajući brojna kraška polja i drevna naselja u kamenu. Njegova spoljna obala, otvorena južnom moru, strma je i puna "garma" - urušenih pećina. Obala okrenuta kopnu i buri niža je i pristupačnija. Sistem slanih jezera predstavlja jedinstveni geološki i okeanografski fenomen u kršu, značajan u svjetskim razmjerama. Ova dva jedinstvena morska jezera, bila su prvobitno, oko 10.000 godina, slatkovodna, negdje sve do početka hrišćanske ere. Jedino na obalnim stijenama nalaze se endemične dalmatinske biljke, s ljepoticom, dubrovačkom zečinom na čelu.

U pitomom mediteranskom kraškom krajoliku doslovno su skrivene dvije prirodne osobenosti. Jedna osobenost su tipična kraška podzemna staništa: polušpilje, špilje i jame, a druga su mljetske "blatine", na hrvatskim ostrvima rijetke pojave povremenih boćatih jezera koja povremeno presušuju. O njihovom živom svijetu danas se još uvijek zna malo. Poznato je samo da su se u njima vjekovima lovile jegulje i močvarne ptice budući da su povezana morem.

Lijepi razvijeni bogati šumski pokrov što je donedavno prekrivao velike površine obala Mediterana, a danas se rijetko kao ovdje zadržao u svom izvornom obliku. Na području mljetskih jezera, šuma se spušta do samih obala, stvarajući ugođaj netaknute prirode. Mljet je jedinstven i zbog  ostrvaca Svete Marije usred Velikog jezera s drevnim benediktinskim samostanom i crkvom koji datiraju iz 12. stoljeća. Ostrvce je zbog svog izuzetnog estetskog ugođaja i snažne duhovno-kulturne dimenzije svojevrsni simbol ostrva i Nacionalnog parka "Mljet", a tu je i lokalitet Polače, kao sklop kulturno-istorijskihih znamenitosti s rimskom palatom i fortifikacijskim sklopom, te starohrišćanskim bazilikama uklopljenim u živopisan, od vjetrova zaštićeni zaliv.

Mljet je poseban zbog izuzetne kulturno- istorijske baštine, koja u neprekinutom nizu od vremena ilirskih plemena, rimskog carstva, Dubrovačke republike, doseže sve do današnjih dana života savremenoga čovjeka koji je ovdje stvorio stabilne uslove života u saglasju s netaknutom prirodom.

Fenomen sistema jezera proslavio je ostrvo Mljet širom svijeta. Veliko jezero površine 145 hektara, te dubine do 46 metara i Malo jezero površine 24 hektara i dubine do 29 metara, svojim tajnama privlače prirodnjake, te i druge znatiželjnike i zaljubljenike u prirodu različitih profesionalnih i ličnih usmjerenja.

Bujna vegetacija ostrva, posebno područja Nacionalnog parka, pribavila je Mljetu atribut "zelenog ostrva". Danas na Mljetu raste čak pet različitih tipova šuma. Ostaci mediteranske prašume, izvorne šume crnike, prisutni su samo fragmentarno, a najbolje su očuvani kao niska šuma panjača u predjelu Velika dolina. U drugim područjima ta je šuma nadomještena makijom, garizima, kamenjarima, te prostranim šumama brzorastućeg alepskog bora koji je preuzeo primat nad biljnim vrstama drugačijeg senzibiliteta. Uz šume, biološki su posebno značajna i neka druga staništa: priobalne pješčane dine, strme i visoke obalne stijene kao i one u unutrašnjosti ostrva, te bilje obalnih grebena.

Specifičnost faune Mljeta je odsutnost zmija otrovnica zbog prisutnosti indijskog mungosa. Do sada je na ostrvu zabilježeno ukupno pet vrsta zmija i šest vrsta guštera. Njima se hrani i na Mljetu najveća dnevna grabljivica, orao zmijar. Takođe je izuzetno bogatstvo ptica. U šumama se mogu  naći i neke ptice koje su rijetke na ostrvima, poput šojke, sive muharice i šumskog zviždaka.

Tu živi i sivi puh kojeg sve više potiskuje mediteranski pacov, a malobrojnim obrađenim poljima sve više gospodari divlja svinja, novi stanovnik ostrva. Vode Mljeta, još i danas poznate kao okeanografski živo područje, nekad su bile omiljeno stanište sredozemne medvjedice. Uprava Nacionalnog parka nada se da će svojim budućim nastojanjima ponovno uspjeti naseliti ovog ugroženog sisavca u vode zaštićenog akvatorija.

Istorija ovog ostrva seže do vremena ilirskih plemena što su kamenim gradinama, nazivljem i ostacima grobova ostavili materijalne tragove svog postojanja na ovim područjima. U doba rimske vlasti otok se spominje u nekoliko pisanih dokumenata. Najvrijedniji iz tog razdoblja su ostaci rimske palate iz 1. vijeka te okolnih bazilika i fortifikacijskih objekata u Polačama, datiranih iz nešto kasnijeg razdoblja. Postojanje nekoliko hidroarheoloških lokaliteta svjedoče o bogatom privrednom životu na području tadašnjeg južnog Jadrana.

  

Na području današnjeg Nacionalnog parka benediktinski fratri dozvoljavaju naseljavanje tek u 19. vijeku. Tada nastaje etnološki i arhitektonski zanimljivo naselje Govedari čiji naziv govori o zanimanju njegovih prvih stanovnika. Za Napoleonove vladavine u ovim krajevima se ukida benediktinski red, a krajem 19. i početkom 20. vijeka Austrija pokušava unaprijediti život na ostrvuu pa šumari vode brigu o održavanju šuma. No, veliki šumski požar 1917. godine odnosi stare šume kojima će dugo trebati da se obnove.

Današnje stanovništvo bavi se zemljoradnjom, posebice vinogradarstvom i maslinarstvom, a turizam i ugostiteljstvo sve više preuzimaju primat u svakodnevnom životu ostrvljana, što je posebno vidljivo i u razvoju novih naselja uz more.

Stanovnici ostrva Mljeta jedini su ostrvljani na hrvatskom Jadranu koji se koriste ijekavskim govorom.

Iz Polača i Pomene vode staze i putevi prema Velikom i Malom jezeru. Posjetitelji parka, koji dolaze organizovano, imaju dogovoren smjer kretanja, dok individualni posjetioci mogu razgledavati park prema želji ali poštujući Pravilnik o unutrašnjem redu u Javnoj ustanovi Nacionalni park "Mljet".

Zbog relativno malenog broja stanovnika, ali i zbog svog izduženog i uskog izgleda, Mljet nema razgranatu mrežu puteva. Svakodnevne autobuske linije ne postoje, osim jedne povratne linije na brod prema Dubrovniku te jedne povratne školske linije. U ljetnim mjesecima, autobusne linije se ne pojačavaju, već se nadoknađuju privatnim taxi službama.

Mljet je, s druge strane, jako dobro povezan s kopnom. Postoje svakodnevne linije iz Sobre za Dubrovnik i za Prapratno na Pelješcu. U ljetnim mjesecima, Mljet je, preko luke Sobre trajektno i brzobrodski povezan s Pelješcem, Dubrovnikom, Šipanom, Korčulom, Splitom i Barijem u Italiji, dok je preko luke u Polačama povezan s Dubrovnikom, Korčulom i Lastovom.

Heliodrom je u planu izgradnje, isto kao što postoje neke naznake da bi se mogla izgraditi i zračna luka za manje avione.