12/31/2010

Grad sa hiljadu priča

Bitolj je grad u jugozapadnom dijelu Makedonije, drugi po veličini i treći po broju stanovnika u zemlji. Smatra se jednim od najljepših gradova na Balkanu, sa najljepše uređenim korzoom i parkovima. Poznat je i kao grad konzula jer u njemu počasne konzule ima sedam zemalja, a nalazi se i na nekadašnjem rimskom putu Via Ignatia, koji je povezivao Solun sa jadranskom obalom.
 
Izvor inspiracije za pjesnike svih epoha – pretpostavlja se da postoji oko 500 pjesama posvećenih Bitolju – a njegov položaj i ljepota čine ga nezaobilaznim mjestom za sve putnike koje zanima istorija i istraživanje.
Posjetu zaslužuju i ruševine grada Herakleje, dva kilometra od Bitolje, važnog ekonomsko-političkog i vojnog centra Filipa II. U otkopavanjima 1938. godine tu su pronađeni su dobro očuvani ostaci, mozaici i gradske zidine.
Bitolj se još od srednjeg vijeka ističe i kao trgovački grad. U šetnji njegovim uskim ulicama jak je doživljaj susreta i spoja istoka i zapada, “eksplozija” boja i mirisa nekih drugih vremena, koje su posjetioci sa zapada već zaboravili ili možda nismo imali prilike ni upoznati.
Bitolj je grad hiljadu priča. Pomalo magičnih i pomalo istinitih.
Jedna od tih priča se tiče Sat Kule, čije postojanje, prema nekim dokumentima, datira još iz 16. vijeka, ali budući da nedostaje detaljan i precizan opis ne možemo biti potpuno sigurni u ove izvore. Prema drugim mišljenjima Sat Kula je izgrađena 1830. istovremeno sa crkvom Sv. Dimitrija. Narodno predanje govori da su turske vlasti oduzele građanima 60 000 jaja koja su zajedno sa malterom koristili da bi napravili kulu.
Najveća atrakcija Bitolja je svakako njegov dobro očuvani stari grad-tržnica, sa oko 600 radnji.
Istorija Bitolja se gubi u prošlim vijekovima i trebalo bi se zagledati u prošlost da bi se ustanovilo vrijeme izgradnja prve džamije (14. vijek) od strane Turaka, koji su nakon okupacije započeli sa pravljenjem tekija, hamama, imareta (javne kuhinje) i bezistana (zatvorenih tržnica).
Tokom 15. vijeka grad se ubrzano razvija zahvaljujući intezivnoj trgovačkoj razmjeni sa Venecijom, poprimajući sve više istočnjački izgled.
Završetak turske vladavine i dva balkanska rata označili su početak raspada stare tržnice koja je dijelom uništena i u borbama oko oslobađanja grada.
Tek 1967. godine je stupio na snagu zakon kojim se zaštićuje ono što je ostalo:27 ulica, 604 trgovine, Bezisten (natkrivena tržnica), deboj (turska banja iz 17. vijeka) i Hađi-begova džamija.
Bezisten je natkrivena tržnica koju su sagradili Turci u 16. vijeku. Unutar nje se nalazi 86 radnji koje su nudile tekstil raznih vrsta. Njen izgled je bio nepromijenjen sve do Drugog svjetskog rata kada je ozbiljno oštećena. U modernim vremenima mnoge trgovine i restorani su povratili boji ovom lijepom arhitektosnkom djelu.
U Bitoljskom muzeju moguće je vidjeti i memorijal posvećen Kemalu Ataturku, koji je prvih godina svog življenja u Makedoniji, svoje školovanje završio upravo u Bitolju.
Jedna stara poslovica kaže: “Francuska bi postojala bez Napoleona i de Gaulle-a, ali Turske ne bi bilo bez Ataturka”.
Crkva Sv.Dimitrija je napravljena 1830. godine, kada su Turci, nakon viševjekovne zabrane, dali dozvolu za izgradnju, i to iz razloga da bi držali pod kontrolom nezadovoljstvo stanovništva. Dozvola za gradnju ipak nije dozvoljavala ukrašavanje fasade i određivala je i visinu objekta, na način da ne bude previše vidjiv i ne dominira u izgledom grada.
Takođe, ukoliko ste u posjetu Bitolju, trebali bi vidjeti i jevrejsko groblje iz 1497. godine, najstarije na Balkanu.
Bogata istorija i dobro očuvani, autentični spomenici, nasmijana lica ljudi i ukusna hrana. Sve to i još mnogo toga je Bitolj. Grad koji vrijedi posjetiti i vratiti se u njega.

No comments:

Post a Comment