Blještavi sjaj hercegovačkog bisera

Jedan od najvećih dragulja kamenitog hercegovačkog područja je kristalno čista rijeka Trebižat. Jugoistočno od Ljubuškog, u Studencima, nalazi se slap Kravice. Sa širinom od 120 m i visinom od 25 m, Kravice su jedan od najvećih i zasigurno najimpresivnijih slapova u Hercegovini. Voda je svojom snagom pada u podnožju vodopada napravila prirodni bazen. Ovo je omiljeno lokalno kupalište i izletište, a u zadnje vrijeme dolaze i turisti sa svih strana. Ovo mjesto je najbolje posjetiti u proljeće kada je najviši nivo vodopada a okolna priroda se zaogrne blještavim zelenilom.

Kraj je poznat po sočnim smokvama, slatkom grožđu i vrhunskom duvanu, a u brdskim područjima proizvodi se originalan sir iz mijeha.

Ova prirodna ljepota kroz godinu privuče velik broj posjetitelja. U ljetnom periodu, zbog nižeg vodostaja rijeke, bazen ispod slapova nudi uživanje u plivanju i vodenim sportovima. Nema sumnje da su vodopadi Kravice jedni od najljepših prirodnih ljepota u Hercegovini uopšte. U svako doba godine, zbog razine vodostaja rijeke Trebizat, vodopadi nude različit doživljaj. U sezoni nekoliko restorana koji se nalaze u blizini samih slapova nude jela s roštilja i riblje specijalitete.

Preko sedronosna sloja od dna do vrha vodopada izrasla je trava, mahovina i lišajevi. Uz vodopad su nikle konopljika, smokve i topole.

Nekada su uz vodopad bili aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna. Za stvaranje vodopada najzančajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se u vodi istaloženom vapnencu koji se stalno izdiže i podiže sedrene barijere stvarajući tako vodopade (uz Trebižat takve vodopade pravi i Pliva, te Krka).

Sedra je karakteristična za krške rijeke bogate kalcijevim karbonatom, a zanimljivo je reći da su poznato hercegovački preduzetnici Jelić i Srinčić 1905. predali zahtjev austro-ugarskoj vlasti da im se ustupi vodopad Kravica za gradnju pogona za preradu pamuka i jute. Još su zanimljiva i vrela rijeke Studenčice, pritoka Trebižata. Treba se I napomenuti da potroji mogućnost kampovanja u ovom predivnom hercegovačkom krajoliku, što posjetiocima omogućava potpuno stapanje sa prirodom.

Pored vrhunskog prirodsnog doživljaja koji možete imati na Kravicama, valja pomenuti još nekoliko zanimljivih mjesta koje je vrijedno posjetiti ako se nalazite u ovom kraju.

Jedno od njih je svakako i vinarija u Ljubuškom, koja djeluje još od 1882. godine i kao takva je najstarija vinarija u Bosni i Hercegovini. Vinarija se ponosi svojim dugogodišnjim nasadima Žilavke, Blatine, te mladim nasadima Merlota, Sauvignona, Zweigelta i drugih vrhunskih sorti.

Crkva uznesenja blažene djevice Marije u Širokom Brijegu građena je u kasnoromaničkom stilu, a u sklopu samostana je i Samostanska riznica, kao i Franjevačka galerija s preko 1500 umjetnina.

U blizini bazilike u Mokrom, 2,5 km udaljeno od Širokog Brijega, nalazi se nekropola s mnogobrojnim stećcima, što navodi na zaključak da je ovaj kraj od 12. do 15. stoljeća bio gusto naseljen. Spominje ga i Car Konstantin Porfirogenet još u 10. stoljeću.

Najstariji muzej u Bosni i Hercegovini, osnovan 1884. godine, smješten je nedaleko od Ljubuškog u Franjevačkom samostanu na Humcu. Samostan je izrađen 1869. godine. U muzeju se nalazi jedna od najljepših kolekcija drevnih relikvija koje su pronađene u neposrednoj okolini samostana.

  

Najstariji pisani dokument pronađen u Bosni i Hercegovini, Humačka ploča, takođe je izložen u ovom muzeju. Humačka ploča (11. ili 12. vijek) spada među jedan od najstarijih zapisa na spomenicima pisanom na nekom južnoslovenskom jeziku jeziku.

Muzej posjeduje značajnu kolekciju eksponata koji su pronađeni u rimskim naseljima kao što je: nakit, oružje, šljemovi, te gravirani nadgrobni spomenici. Veliki broj ovih eksponata pronađen je u ostacima ruševina nekadašnjeg rimskog vojnog kampa Bigeste, koji se nalazi u neposrednoj blizini samostana.

Kula Herceg Stjepana i stari grad Ljubuški iz srednjevjekovnog perioda (15. vijek) nalaze se iznad Ljubuškog. U doba osmanske uprave opasani su zidovima sa svih strana, a unutar zidova se vide ostaci stražarnice, ambara, pekare, barutane, a postojale su i 4 čatrnje.

Kočerinska ploča, koja potiče iz 1404. godine, pravi je dokument o postojanju hrišćanstva na ovim prostorima. Ploča je grobni natpis Vignja Miloševića, a natpis je pisan bosančicom tj. hrvatskom ćirilicom i to čistom ikavicom. Ploča je ugrađena u zid katoličkog župnog dvora u Kočerinu.

Stara crkva sv. Stjepana Prvomučenika u Gorici, u blizini Gruda, sagrađena je 1856. godine i najstarija je crkva u Zapadnoj Hercegovini koja je u upotrebi. Oko nje su pronađeni temelji još starijih crkava, ranokršćanske bazilike iz 4. – 6. stoljeća, te temelji Starohrvatske crkve iz 9. – 11. stoljeća. Tu se nalazi i Franjevačka arheološka zbirka u kojoj su izloženi eksponati od praistorije do 19. vijeka.

Izvor rijeke Tihaljine u zaseoku Peć - Mlini (Drinovci kod Gruda) u obliku je potkovice. Iznad izvora Tihaljine je Ravlića pećina (ili Kostrešova pećina), duga 95 metara, gdje su otkriveni tragovi boravka ljudi iz mlađeg kamenog doba.