Dinarski rezervat biosfere

Svaki narod ima svoju svetu planinu: Grci - Olimp, srednjoevropski narodi Alpe, Japanci - Fudži. Hrvatska kultna planina, njena sveta gora, je Velebit. Među njegovim vrhovima je , kako legenda kaže, boravište dobrog duha Hrvata - Vile Velebita. Iako po visini zaostaje za ostalim hrvatskim planinama Dinarom, Kamešnicom i Biokovom,  ta planina je sastavni dio nacionalnog identiteta, simbol Hrvatske i jedan od elemenata njezine prepoznatljivosti u svjetskoj zajednici.

Velebit je najduža planina Dinarskog sistema. Proteže se u blago povijenom luku, smjera sjeverozapad - jugoistok, između prevoja Vratnik i doline Zrmanje, u dužini od 145 km. Masivno podnožje  planine je poprečno raščlanjeno prevojima, što je osnova uobičajne podjele planinskog niza na: sjeverni (između Vratnika i Velikog Alana), srednji (između Velikog Alana i Baških Oštarija), južni (između Oštarija i Malog Alana) i jugoistočni (između Malog Alana i doline gornje Zrmanje). Na zapadu je jasno omeđen Velebitskim kanalom Jadranskog mora, a na istoku ličko-gackom visoravni, između 425 i 600 metara nadmorske visine. Širina mu varira od oko 30 kilometara u sjevernom, do svega desetak kilometara vazdušne udaljenosti na južnom Velebitu. Uprkos glomaznom izgledu, njegov se planinski niz ne odlikuje naročitom visinom. Najviši, Vaganski vrh, doseže tek 1757 m.

Zbog specifičnih reljefnih, vegetacijskih i pejzažnih vrijednosti, pojedini uži dijelovi Velebita posebno su izdvojeni i obuhvaćeni odgovarajućim kategorijama zaštite. Godine 1949. u južnom dijelu planinskog niza osnovan je Nacionalni park "Paklenica" (102 km2), dok su najvrijedniji dijelovi sjevernog i srednjeg Velebita zaštićeni u kategoriji strogih i specijalnih rezervata. Nakon što je 1978. g. uvršten u svjetsku mrežu rezervata biosfere ("Program čovjek i biosfera", UNESCO), odlukom Hrvatskog sabora 1981. cijeli je Velebit proglašen nacionalnim parkom. Godine 1999. u sjevernom dijelu planinskog niza osnovan je Nacionalni park "Sjeverni Velebit" (109 km2), koji uključuje stroge rezervate Hajdučki i Rožanski kukovi, specijalni botanički rezervat Zavižan -

Balinovac - Zavižanska (Velika) Kosa, Velebitski botanički vrt u sjevernom, te specijalni rezervat šumske vegetacije Štirovača u srednjem Velebitu. S pravom Velebit danas nazivaju parkom nacionalnih parkova.

Prirodne znamenitosti Velebita upotpunjuju još i naučno i turistički najvrjedniji speleološki objekti u Hrvatskoj - Cerovačke pećine (južni Velebit) i Lukina jama (sjeverni Velebit) te mnoge manje špilje i jame, kao i niz značajnih geomorfoloških (Kiza, Tulove grede, kuk Stapina itd.) i hidroloških objekata (vrelo i tok Zrmanje itd.).