Jedan od najvećih dragulja kamenitog hercegovačkog područja je kristalno čista rijeka Trebižat. Jugoistočno od Ljubuškog, u Studencima, nalazi se slap Kravice. Sa širinom od 120 m i visinom od 25 m, Kravice su jedan od najvećih i zasigurno najimpresivnijih slapova u Hercegovini. Voda je svojom snagom pada u podnožju vodopada napravila prirodni bazen. Ovo je omiljeno lokalno kupalište i izletište, a u zadnje vrijeme dolaze i turisti sa svih strana. Ovo mjesto je najbolje posjetiti u proljeće kada je najviši nivo vodopada a okolna priroda se zaogrne blještavim zelenilom.
Kraj je poznat po sočnim smokvama, slatkom grožđu i vrhunskom duvanu, a u brdskim područjima proizvodi se originalan sir iz mijeha.
Ova prirodna ljepota kroz godinu privuče velik broj posjetitelja. U ljetnom periodu, zbog nižeg vodostaja rijeke, bazen ispod slapova nudi uživanje u plivanju i vodenim sportovima. Nema sumnje da su vodopadi Kravice jedni od najljepših prirodnih ljepota u Hercegovini uopšte. U svako doba godine, zbog razine vodostaja rijeke Trebizat, vodopadi nude različit doživljaj. U sezoni nekoliko restorana koji se nalaze u blizini samih slapova nude jela s roštilja i riblje specijalitete.
Preko sedronosna sloja od dna do vrha vodopada izrasla je trava, mahovina i lišajevi. Uz vodopad su nikle konopljika, smokve i topole.
Nekada su uz vodopad bili aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna. Za stvaranje vodopada najzančajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se u vodi istaloženom vapnencu koji se stalno izdiže i podiže sedrene barijere stvarajući tako vodopade (uz Trebižat takve vodopade pravi i Pliva, te Krka).
Sedra je karakteristična za krške rijeke bogate kalcijevim karbonatom, a zanimljivo je reći da su poznato hercegovački preduzetnici Jelić i Srinčić 1905. predali zahtjev austro-ugarskoj vlasti da im se ustupi vodopad Kravica za gradnju pogona za preradu pamuka i jute. Još su zanimljiva i vrela rijeke Studenčice, pritoka Trebižata. Treba se I napomenuti da potroji mogućnost kampovanja u ovom predivnom hercegovačkom krajoliku, što posjetiocima omogućava potpuno stapanje sa prirodom.
Jedno od njih je svakako i vinarija u Ljubuškom, koja djeluje još od 1882. godine i kao takva je najstarija vinarija u Bosni i Hercegovini. Vinarija se ponosi svojim dugogodišnjim nasadima Žilavke, Blatine, te mladim nasadima Merlota, Sauvignona, Zweigelta i drugih vrhunskih sorti.
Crkva uznesenja blažene djevice Marije u Širokom Brijegu građena je u kasnoromaničkom stilu, a u sklopu samostana je i Samostanska riznica, kao i Franjevačka galerija s preko 1500 umjetnina.
U blizini bazilike u Mokrom, 2,5 km udaljeno od Širokog Brijega, nalazi se nekropola s mnogobrojnim stećcima, što navodi na zaključak da je ovaj kraj od 12. do 15. stoljeća bio gusto naseljen. Spominje ga i Car Konstantin Porfirogenet još u 10. stoljeću.
Najstariji muzej u Bosni i Hercegovini, osnovan 1884. godine, smješten je nedaleko od Ljubuškog u Franjevačkom samostanu na Humcu. Samostan je izrađen 1869. godine. U muzeju se nalazi jedna od najljepših kolekcija drevnih relikvija koje su pronađene u neposrednoj okolini samostana.
Najstariji pisani dokument pronađen u Bosni i Hercegovini, Humačka ploča, takođe je izložen u ovom muzeju. Humačka ploča (11. ili 12. vijek) spada među jedan od najstarijih zapisa na spomenicima pisanom na nekom južnoslovenskom jeziku jeziku.
Muzej posjeduje značajnu kolekciju eksponata koji su pronađeni u rimskim naseljima kao što je: nakit, oružje, šljemovi, te gravirani nadgrobni spomenici. Veliki broj ovih eksponata pronađen je u ostacima ruševina nekadašnjeg rimskog vojnog kampa Bigeste, koji se nalazi u neposrednoj blizini samostana.
Kula Herceg Stjepana i stari grad Ljubuški iz srednjevjekovnog perioda (15. vijek) nalaze se iznad Ljubuškog. U doba osmanske uprave opasani su zidovima sa svih strana, a unutar zidova se vide ostaci stražarnice, ambara, pekare, barutane, a postojale su i 4 čatrnje.
Kočerinska ploča, koja potiče iz 1404. godine, pravi je dokument o postojanju hrišćanstva na ovim prostorima. Ploča je grobni natpis Vignja Miloševića, a natpis je pisan bosančicom tj. hrvatskom ćirilicom i to čistom ikavicom. Ploča je ugrađena u zid katoličkog župnog dvora u Kočerinu.
Stara crkva sv. Stjepana Prvomučenika u Gorici, u blizini Gruda, sagrađena je 1856. godine i najstarija je crkva u Zapadnoj Hercegovini koja je u upotrebi. Oko nje su pronađeni temelji još starijih crkava, ranokršćanske bazilike iz 4. – 6. stoljeća, te temelji Starohrvatske crkve iz 9. – 11. stoljeća. Tu se nalazi i Franjevačka arheološka zbirka u kojoj su izloženi eksponati od praistorije do 19. vijeka.
Izvor rijeke Tihaljine u zaseoku Peć - Mlini (Drinovci kod Gruda) u obliku je potkovice. Iznad izvora Tihaljine je Ravlića pećina (ili Kostrešova pećina), duga 95 metara, gdje su otkriveni tragovi boravka ljudi iz mlađeg kamenog doba.